Vladimir Nazor
Vladimir Nazor | |
---|---|
Vladimir Nazor sa narodom u oslobođenom Splitu novembra 1944. | |
1. Predsjednik Predsjedništva Narodnog sabora Hrvatske Predsjednik Prezidijuma Sabora NRH | |
Mandat 25. kolovoza 1945. – 19. lipnja 1949. | |
Prethodnik | Dužnost uspostavljena |
Nasljednik | Karlo-Gašpar Mrazović |
Predsjednik ZAVNOH-a | |
Mandat 13. lipnja 1943. – 25. kolovoza 1945. | |
Prethodnik | Dužnost uspostavljena |
Nasljednik | Dužnost ukinuta |
Rođenje | 30. svibnja 1876. Postira (Brač) |
Smrt | 19. lipnja 1949. Zagreb |
Politička stranka | nestranačka osoba[1] |
Vjera | nijedna (ateist) |
Vladimir Nazor (30. svibnja 1876. u Postirima na Braču - 19. lipnja 1949.) je bio hrvatski pjesnik, pisac i političar. Bio je predsjednik ZAVNOH-a tokom narodnooslobodilačke borbe, a nakon rata prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske.
Biografija
Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječijeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.)
Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) - djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.
Period Kraljevine
Na izborima 1934. godine, Nazor se izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.
U partizanima
Koča Popović o Nazoru
Iako u godinama i narušenog zdravlja, godine 1942. je s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko reke Kupe otišao u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor je počeo voditi dnevnik S partizanima, koji se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Vladimira Dedijera i Dragojla Dudića. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske.
Januara 1943. je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginmosta napisao jednu od najpotresnijih pesma o stradanjima Srba „Majka pravoslavna“.
U ratu Nazor je bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a.
Poslije rata
Nakon rata je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora.
Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.
Djela
- Glavni članak: Djela Vladimira Nazora
Nasljeđe
Njegovim imenom je nazvana najveća nagrada u Republici Hrvatskoj "Nagrada Vladimir Nazor" koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.
Izvori
Vanjske poveznice
- Vladimir Nazor Arhivirano 2010-03-23 na Wayback Machine-u
- p
- r
- u
- Vladimir Nazor (1945.-1946.)
- Zlatan Sremec (1946.-1953.)
- Vladimir Bakarić (1953.-1963.)
- Ivan Krajačić (1963.-1967.)
- Jakov Blažević (1967.-1974.)
- Ivo Perišin (1974–1978.)
- Jure Bilić (1978.-1982.)
- Jovo Ugrčić (1982.-1983.)
- Milan Rukavina-Šain (1983.-1984.)
- Ivo Latin (1984.-1985.)
- Josip Zmajić (1985.-1986.)
- Anđelko Runjić (1986.-1990.)
- Žarko Domljan (1990.)